nedjelja, 04.03.2007.


Vikend glup kao i vecina u posljednje vrijeme. Bas nista se ne dogada,i dalje protestiram manje vise protiv svega. Starci me naprosto izluduju. Ponovno su pocele price o preseljenju, i opet sam napravila glupost. Dozvolila sam si sanjariti kako ce mi divno biti kada budem zivjela sama. zbog toga me zivciraju i vise nego obicno. Selim se, samo vjerovatno ne tako skoro. Katastrofa. divni su oni,daleko od toga da nisu, ali jednostavno vise ne mozemo zajedno. Ja sam prestara,oni su postali prestari. Nikako da shvate da sam odrasla i da ih zapravo vise i ne trebam. Pored njih osjecam se sputano, tretirana sam kao dijete...vise mi se neda ni diskutirati...cemu? headbang
Samo se pokupim u sobu i vristim u sebi. Drzi me: jos godinu dana fakulteta i odlazim.thumbup
A sutra: moram shvatitim prijavljivanje ispita na internetu. Mislim: what the fuck?? Sto fali papiru i cinovnici? Kad bude: pa vas nema prijavljenih jer je tehnika zakazala, razbit cu nekoga. Ispit za dese dana, ima da se krenem ubijati od ucenja, samo neka me svi ostave na miru!!!

- 22:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.02.2007.

Note to myself...


Gledala sam stare fotografije. Izgledam sretno na njima. Zapravo,toliko sretno da sam i sama ostala iznenadena. Samo su tri i pol godine stare. Znala sam tada da prolazim kroz jedno predivno razdoblje i cijenila sam svaki trenutak. Bila sam ludo zaljubljena,na drugom kraju svijeta,okruzena novim prijateljima,svaki dan u nekoj novoj avanturi. Ali... proslo je mnogo vremena i puno toga se promijenilo...Vise nisam zaljubljena,kuci sam u 'svijetu' koji je cini se oduvijek isti, nisu mi bas simpaticni ni stari prijatelji. Prezivjela sam svasta odonda, naucila mnogo toga, i o svijetu i o sebi.. Ta djevojka na slikama izgleda potpuno drugacije. Ona se vjerovatno sa danasnjom ja ne bi ni druzila. Vjerovatno bi ju uzasno nervirao moj danasnji pesimizam,tada bih sama sebi rekla: siris negativne vibracije,daj vise zacepi. Isla bi joj na zivce moja danasnja ozbiljnost, nevolja za izlascima, opterecenost svim i svacim. Cura na slikama je neopterecena,zivi iz trenutka u trenutak i jednostavno uziva u zivotu. Na tren sam se zapitala jesam li to zbilja ja. Znam kada i zasto sam postala ovako tuzna,ozbiljna,imala sam i dobre razloge.Nakon svega sto mi se dogodilo sretna sam sto sam ziva i zdrava,ali...odjednom se ne svidam sama sebi. Voljela bih se vratiti na staro ja....voljela bih se ponovno bezbrizno smijati po cijele dane,cak i kada nema razloga. Voljela bih ponovno biti spontana i izaci iz okova u koje sam se sama zakljucala. Voljela bih ponovno reci nije me briga za tude misljenje,i kao i tada zbilja to i misliti. Voljela bih izgubiti ovaj cinizam koji sam razvila kao obrambeni mehanizam... voljela bih puno toga izbrisati i nastaviti biti ona puknuta ja. Jeli uopce moguce vratiti se na staro? Ili sam osudena na gledanje slika i prisjecanje na stara vremena sa osmijehom na licu?

- 23:03 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.02.2007.

GRR




Sanjam: probudit cu se i zivjeti sama!!! Nitko mi se nece motati oko glave i pocet cu pricati 3 sata nakon ustajanja ili kad god mene bude volja!!! Mrzim ljude rano ujutro!!

- 10:34 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 21.02.2007.

It's just those rainy days....

Neinspirirana sam za bilo sto... polako pocinjem zivcirati samu sebe... Vec danima lezim,jedem i zalim samu sebe... Kao: no life whatsoever, nikad se nista ne dogada,svima je bolje nego meni..... bla,bla,bla, uobicajena horda gluposti!! Onda sam se danas pitala kada sam uopce ucinila nesto za sebe, nesto sto bi prekinulo monotoniju. Ni ne sjecam se,nemam pojma kada sam se posljednji put potrudila napraviti nesto novo... Odlucila sam to nekako promijeniti,iako jos pojma nemam kako... Problem sa dosadom i monotonijom je da kad jednom pukne kao da hrani samu sebe, upadnes u zacarani krug u kojem razvijes svoje male rutine i napraviti bilo sto izgleda kao nemoguca misija. Lakse je sjediti doma, povremeno pustiti suzu i misliti kako je svima bolje. To mi je vec postala profesionalna deformacija: svima je bolje,zasto uvijek ja i klasika: ja sam totalni loser. Ma gluposti.....znam,sve znam. Ne mogu vise sa nikim ni pricati,jer mi je dosadilo pjevati istu pjesmu. A primjetila sam da u zadnje vrijeme ni ne volim biti sa ljudima. Postajem ljubomorna. Ne jako, ali dovoljno da ne mogu puno vremena provoditi ni sa onima koje volim. To su tako musice koje me znaju uhvatiti, sada me drzi vec par tjedana. Mislim da se zato i ne mogu trenutno druziti sa najboljom prijateljicom, jednastavno sam malo ljubomorna. Uzasno glupo!!!! Proci ce to, samo mi je sada strasno dosadno pa od dosade skliznem u poludepresiju i svasta mi padne na pamet. Problem je i u tome sto su starci doma vec 2 mjeseca, a ja sam naviknuta zivjeti sama. A uz to sam i uzasno teska osoba...
Anyway, sutra cu poceti ciniti bar jednu dobru stvar za sebe,idem na dijetu (neki bi rekli : ponovo!!). To me uvijek veseli. A pocet cu i ucit ovaj vikend, pa ce mi brze vrijeme prolaziti. E,da mi je prije nekog vremena netko rekao da cu spas traziti u ucenju, rekla bih da je lud. Moj spas bili su izlasci. Sto ti je odrastanje...

- 22:26 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 16.02.2007.

Jei!!

Ne mozes vjerovati,ja polozila i ovaj ispit. Sinoc sam se priubila od ucenja, mislim nocas,kao da se bas ne blaniram prejako,da nesto malo znam. Dobila 3. Car!! Idem spavat jer ne vidim na oci!!!

- 17:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.02.2007.

Grr...

e pa sutra mi je taj famozni ispit. Jei....shoot me! Kao nesto znam al uzasno malo,mozda jos popodne uspijem nesto napravit,al nekako sumnjam. Jednostavno mi ne ide i sto sad da radim? Mislim, mrzim to...ono kad dodem na ispit kao da sam pala s Marsa i peije nego li i pocne jedva cekam da me ruse pa da idem doma. A ovaj lik je poznat kao totalni gad,tako da mi sutra ne gine velika kolicina crvenjenja i neugode. A jebiga,nije prvi put! Bed mi je zbog staraca,navilki ljudi ove godine da sam jako 'pametna' i nadobudna, malo da ih podsjetim kako je to izgledalo ne tako davno.
In other news,totalna stagnacija. Nista mi se ne da!! Jedino sam otkrika jos 2 nove serije i sad se tome veselim. I NEED A LIFE!!!!

- 13:36 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.02.2007.

bff...ili ne bas?

Dakle, nas dvije smo prijateljice ima vec kojih deset godina.Ne bilo kakve, najbolje od najboljih...ili smo barem bile. Skupa smo prosle sve i svasta: srednju, fakultet,pokusaje odustajanja od fakulteta( uglavnom moje),svade sa cijelim svijetom. Bile smo tu jedna za drugu u najgorim crnjacima kasne adolescencije i ranog odrastanja... nista mi se nije moglo desiti dok god je ona bila tamo da me slusa.. i obrnuto,naravno.Skupa smo trcale za deckima,radile od sebe budale,skupa pakleno tulumarile i drugug se jutra crvenile od srama 'noci prije'. Skupa smo proputovale pola svijeta i prozivjele avanture koje malo tko uopce moze povjerovati da su se dogodile ( o njima mozda nekom drugom prilikom). Nerazdvojan duo...to smo manje vise bile nas dvije. Ma nije uvijek sve bilo idilicno,naravno da smo se svadale i cesto oko raznih stvari neslagale. Vecinom je mislila da su moji decki debili, a ni ja nisam bila nesto zaludena njezinima. Jednom prilikom zbog svade oko jedne moje ljetne aferice nismo prozborile rijeci skoro 6 mjeseci. Kad smo se sljedeci put srele,samo smo se nasmijale i nastavile sa prijateljstvom gdje smo stale. Zbilja sam mislila da cemo zauvijek ostati skoro pa sestre. Ali... lately, ako da vise i nemamo jako puno toga zajednickog. Ona radi, ja zavrsavam fakultet...ni ne stignemo se vidati. Vecinom imam feeling da si smsamo navike radi. Sada se krecemo u potpuno drugacijim krugovima... i ponekad kao da mi se vise izlazi sa 'novim ljudima' nego sa njom i starom ekipom. Mozda zato jer oni svi manje vise rade. Ne znam...jednostavno se vise ne osjecam opustenom i smirenom kada smo skupa, kao da bas vise ne znam o cemu bi pricala, kao da bas vise i ne mogu reci svaku glupost koja mi padne na pamet ( a padne ih puno). Ima dana kada mi stvarno fali, ali to je sve rjede i rjede, ponekad je se ni ne sjetim..Eto i veceras smo se trebale naci ali nije se dalo ni jednoj ni drugoj. Mozda smo jednostavno odrasle i prerasle jedna drugu...Mozda je nase prijateljstvo zavrsilo sa diplomom i prvim borama... nemam pojma...

- 20:09 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.02.2007.

Ja sam emotional eater. Svaki put kad mi neki vrag ne pase, navalim na hranu. bilo da sam lose volje,ili nervozna ili imam punu kapu za ucit ili mi je jednostavno jako dosadno,ja jedem. Bilo sto,bilo kada.. Najbolje pred televizijom... Zato svake godine u negdje ovo doba pocinje moja uzlazna putanja. Lani sam uspjela nakalemiti 9 kila u mjesec dana. Naravno skidanje- not much fun!! trebalo mi je skoro pa sest mjeseci dijeta i rekreacije da se vratim na staro. poslije dijete i kad vaga konacno prikaze prihvatljivu kilazu kazem si:nikad vise, sada cu paziti. Mos si misliti!!
Evo, po sabloni, krenula uzlazna putanja...vec danima ne mogu prestati jesti. Izluduje me to!! Malo nervoza,malo dosada i eto ti...just a little bit of history repeating itself. Nemam vise zivaca biti na dijete, ponovo!! Neda mi se ponovo prolaziti onaj uzas kad shvatis da bas skoro pa nista sto imas u ormaru vise ne stane na tebe,ili stane ali takav ni mrtav neces izaci iz kuce. Objavljujem rat debljanu, ovdje i sada! Odbijam dobit novih 10 kila!! Damn it!
P.S. Ocito je- danas sam opet naklincena i neda mi se uciti. :-(

- 13:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.02.2007.

I just don't know what to do with myself..

Zadnjih par mjeseci ubijala sam se od posla, i uspjela u svemu. Good for me. Prvi put u zivotu drzala sam se plana i it actually works!!! Zato sam sada u maloj stagnaciji, nekako mi se nista ne da. Totalno me brzo uhvati depresija, treba mi samo jedna kriva rijec, jedan krivi pogled i odem... Dode mi da otrcim u sobu,kao nekada kad sam bila puno mlada, zalupim vratima i ostatak dana placem. Nes ti konstruktivnosti!!!
Imam u petak major ispit,jos nisam ni pogledala...opet shema: ima vremena, pa joj starci su doma i idu mi na zivce pa zato ne mogu... bunch of crap!! Planiram se nocas uhvatiti pa ubijacina 7 dana, mozda i uspije. ma glavni problem je u tome sto je meni strahovito dosadno. Svaki dan mi je isti, idem na faks,odradim sto imam, mozda odem na kavu ili cavrljam na telefon,gledam tv i to je to. Moja zabava su serije na divx-u, to mi je postalo zabavnije od besposlicarenja po kaficima. Skuzila sam nedavno da sam se zadnji put za pravo, al ono stvarno zapravo zabavljala u Americi prije vise od tri godine, valjda zato jer mi je sve bilo novo i drugacije. Mislim, nije da odonda nije i ovdje bilo super,bilo je dobrih trenutaka i provoda, ali zadnji put mi dosadno nije bilo u Americi. Malo zalosno.... Mozda da si nadem hobi... ili decka:-) Idem uciti, dosta besposlicarenja!!!

- 22:37 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.09.2006.

Hipohondrija


Bila sam jutros vaditi krv.Rezultati su u ponedjeljak,a onda dalje na obrade.
Sve me vise strah da nije samo gastritis. To je problem kad previse znas, svaka glupost koju sam procitala moze vrijediti za mene.A jebiga, sta je tu je. Prezivjela sam do sad,pa cu valjda i ovo..

- 13:06 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

My way or the highway...